Pocetna Strana
OSLOBODJENJE COVJECANSTVA
MAP
Uvod Ermacizma
Esej Jedine Istine
Svemir u Covjeku
Nacela Danasnjice
Spoznaje XXI vijeka
Duhovna Pomoc
VJEZBE - Ermacizam
Licnost i Osobnost
Test cijelog Bica
Pomocne Vjezbe
Anatomija Duse
Uzdizanje Duse
Gurdjijev
Vijesti i Noviteti
Download
Pitanja I Odgovori
Upozorenje
Posledice Nemara
Linkovi za posjetiti
Projekat 1
Kontakt
e-mail me


  


 

Create your own banner at mybannermaker.com!


saa.jpg

Izreke - poruke XXI st. - doba promjena:

*****************************************

Povjesničar Eric Hobsbawm tvrdi da je u posljednjih 50 godina bilo više promjena nego od kamenog doba. Pišući o našem vremenu on kaže:

»Koči nas nesigurnost i nepredvidivost, igle kompasa više ne pokazuju prema sjeveru, karte su postale beskorisne.«

Posljedica toga je da se danas mnogi osjećaju izgubljenima, dezorijentiranima, čak prestravljenima. Pa ipak, kako je to napisao njemački pjesnik dvadesetog stoljeća Rilke, katkad su naši najdublji strahovi zapravo zmajevi koji čuvaju naše naskrovitije blago.

*****************************************

Možda nam smrt stare etike i pogleda na svijet na kojem se ona zasnivala pruža dragocjenu priliku da iskujemo novu etiku zasnovanu na prirođenoj nam duhovnoj inteligenciji. Koristeći se svojom SQ možemo živjeti s nesigurnošću i pronaći unutrašnju ravnotežu u odnosu na nju. Možemo živjeti kreativno, ne usprkos nesigurnosti već upravo zbog nje. Nesigurnost može biti nadahnuće jer stvara uvjete u kojima smo prisiljeni činiti odabire. Ona nam daje slobodu i postavlja uvjete za prihvaćanje odgovornosti.

*****************************************

Princip nesigurnosti, fizičara dvadesetog stoljeća Wernera Heisenberga glavno je načelo kvantne teorije. Čak i više od Einsteinove teorije relativnosti, koja naprosto postavlja pitanje našeg načina opažanja prostora i vremena i našeg položaj u njemu, princip nesigurnosti dovodi u pitanje našu sposobnost da u išta budemo apsolutno sigurni. Znanje je, kaže Heisenberg, uvijek ograničeno. Znamo li »x« o nekoj činjenici ili situaciji, ne možemo znati »y«, i obrnuto. Kvantna realnost prema Heisenbergu ima beskonačan broj mogućih izraza, od kojih su svi nužni i svaki na svoj način punovaljan. Ali upoznati možemo samo onaj vid realnosti za kojim tragamo. Odgovori koje dobivamo uvijek će biti odgovori samo na ona pitanja koja postavljamo. Postavimo li drugačija pitanja, dobit ćemo drugačije odgovore.

*****************************************

Ako sam znanstvenik obrazovan na principu nesigurnosti (prestavljen u predhodnom pasusu), neće me zanimati samo odgovori. Željet ću saznati više o pitanjima, o tome kakve je sve realnosti moguće otkriti postavljajući daljnja, dublja pitanja. Zar je ikakvo čudo što tinejdžeri dvadesetog stoljeća žele živjeti na svoj način ili što danas gotovo svi postavljaju pitanje: »Što je moguće?« prije nego što se upitaju: »Što je pravo?« Duh znanosti postao je ideja vodilja našeg doba.

*****************************************

Mistici svih abrahamskih religija, taoisti, hinduisti, budisti i, u novije vrijeme, kvekeri, naglašavaju važnost unutrašnjeg iskustva i unutrašnjeg puta prema svetome i prema pravim pitanjima i istini. Odbijajući prihvatiti da je puka vjera ili poslušnost dovoljna da se stigne do istine, oni naglašavaju da moramo raditi na sebi kako bismo pronašli svoje unutrašnje svjetlo. Vodeće europske religije odbacile su i nerijetko progonile pobornike takvog stava, ali možda je sada došlo njihovo vrijeme.

*****************************************

Do prije samo nekoliko godina na svijet se gledalo ovako:    - Istina je naprosto ono u što ja u određenom času vjerujem ili što mi odgovara. Ne postoji objektivnost, samo subjektivnost. Ovu vrstu skepticizma izražavali su još u drevnoj Grčkoj filozofi sofisti. Ona se nazire i iz Nietzcheovog i Freudovog stajališta da ljudi vjeruju u ono što najviše odgovara zadovoljenju njihovih osobnih poriva. Einstein je pokazao, tvrde oni, da smo uvijek uhvaćeni u neki osobni prostorno-vremenski okvir, te stoga ne postoji pogled na stvarnost iz Božje perspektive. Heisenbergov princip nesigurnosti, dodaju oni, pokazuje da istina ovisi samo o načinu gledanja na stvari i pitanjima koja postavljamo. Oba ta zaključka posve krivo tumače ono što znanost dvadesetprvog stoljeća ima reći o istini i o stvarnosti, a izmiče im i uzbudljiv, nov način gledanja na istinu kojije otvorila suvremena znanost.

*****************************************

Sila koja stvara, pokrece i odrzava svijet i sve u njemu u fizici se naziva kvantni vakuum, mi je zovemo Bog ili sile prirode, a ona je ustvari  bezgranicna svjetlost, praznina u kojoj nema nicega a iz koje sve potice! Jedan umjetnik ju je jako dobro opisao rijecima koje kazu da je Bog praznina bremenita ( bogata) punocom! U nastavku cemo prikazati stihove pjesme o tome sto je ustvari Bog i kako izgleda i djeluje taj vakuum prostor! Stihovi su preuzeti iz Knjige puta i vrline:

Trideset žbica kotač na kolima ima  no pokreće ga zapravo  prazna srednjica med njima.  Kad se vaza pravi oblikuje se glina, al' korisnom je čini nutarnja praznina. I kuća i soba upotrebljiva biva tek zbog praznine što u prozorima i vratima prebiva. Materijal ih čini onime što jesu, al' bez ništavila u sebi bilo bi kao da i nijesu.

*****************************************

Sve nadljudsko, mistko i bozansko u covjeku, tj. kvantni vakuum koji covjeka vodi kroz zivot i kroz nepoznato mozemo da obajsnimo u sledecem primjeru! Vidjet cemo kako covjek je Bog i Bog je covjek iako mnogi toga nisu svjesni! Usporedit cemo to sa prirodnim fenomenom okenana i valova! Kvantni vakuum u nama, nase srediste jest potpuno miran i bistar ocean na kojem su nastali valovi koji prestavljaju nase fizicko tijelo i ono cega smo svjesni. Voda oceana je u svakom valu, ona je bit svakog vala, pa ipak, kad gledamo taj prizor vidimo samo valove. Kad bismo mi bili valovi, vidjeli bismo samo jedni druge a ne i ocean, iako bismo možda u sebi imali neki dublji doživljaj oceana. Tako i covjek posjeduje bozanstvo i savrsenstvo ali to vecinom ne uvidja! I Svemir se može pojmiti kao takav miran, bistar ocean energije, a sve postojeće stvari i bića kao valovi na njemu. To je opisala najistančanija fizika Svemira koju zasada posjedujemo - teorija kvantnog polja.Prema toj teoriji Svemir i svi njegovi dijelovi sačinjeni su od energije u različitim stanjima pobuđenosti. Ljudi, stolovi, stolice, drveće, zvjezdana prašina i tako dalje, oblici su dinamične energije na pozadini (kvantni vakuum) mirne, neuzburkane energije koja stoga nema nikakvih svojstava koja možemo izravno vidjeti, dodirnuti ili izmjeriti. Svako takvo svojstvo značilo bi uzburkanost tj. val, ali ne i uzburkanost samog vakuuma (oceana). Stoga bi se moglo reći da je kvantni vakuum sklon i jednak svojim svojstvima, sklon postojanju. Pa tako i samo postojanje je bozanstvo ( ocean) u kretanju i posojanmenziju, čega je primjer »Kazimirov efekt«, kako ga nazivaju fizičari: kad se dva metalna tanjura nalaze jako blizu jedan drugom, blagi pritisak koji kvantni vakuum vrši na svaki od njih djeluje tako da se oni međusobno privlače.

*****************************************

Bog u nama, kvantni vakuum, sila savrsenstva, kako god ga nazivali dokazano je da on postoji u covjeku, zato je bitno znati da samo put ka sebi je put ka Bogu i savrsenstvu! Cak je poslednjih godina i nauka priznala postojanje Savrsnstva u covjeku koji upravlja svim silama i nama samima u univerzumu! Bozija sila savrsenstva u nama djeluje u predjelu mozga i kao sto je potvrdjeno sastoji se od oscilacija od 40 Herza! Bitno je znati da sve na svijetu i jesu samo oscilacije i treptaji energije zbijeni u materiju! Ovako je nauka opisala Boga u nama:

Po cijelom mozgu postoje oscilacije od 40 Hz. Po svemu sudeći te su oscilacije povezane s mogućnošću postojanja svijesti u mozgu. Te oscilacije »povezuju« zasebne opažajne i spoznajne podatke u širu, smisleniju cjelinu i postoji mogućnost da aktivnost ionskih kanala koja izaziva oscilacije ima kvantnu dimenziju, kao i da su oscilacije mnoštva neurona kvantno objedinjene u jedno! Na osnovi svega ovoga ja zaključujemo da su oscilacije od 40 Hz živčana baza treće i bozanske inteligencije u nama, koja naše postupke i iskustvo smješta u širi smisaoni i vrijednosni kontekst, dajući im nevjerovatnu snagu.

*****************************************

Covjek i drustvo danas je masovno u duhovnoj dekadaciji i oskudici i upravo to je razlog i krajnje vrijeme da krenemo putem istine i darme i okrenemo se sebi i Bogu u nama! Da je drustvo dusevno nestabilno dokazuje i ispitivanje koje je provedeno kod najistaknutijih ljudi danasnjice i u njihovim zanimanjima kojim se i mi bavimo svakodnevno! Vidjet cemo koliko u kojem znanju se nalazi prisutnost mentalne, psihicke i duhovne nestabilnosti! Rezultati su zapanjujuci! Oslanjajući se na pouzdane izvore, uključujući medicinske izvještaje i svjedočanstva bliskih ili daljih suradnika i srodnika, Post je dobio sljedeće statističke podatke:

Znanstvenik 42.2 %    Skladatelj 61.6 %    Državnik 63%    Intelektualac 74%   Umjetnik 75%     Pisac  90%

Ne treba biti pesimista nakon ovih cinjenica, jer upravo ovo nestabilno stanje poslednjih godina moze da donese prave promjene i veliki korak ka savrsenstvu! Jer osoba tek nakon sto dodje do dna okrece se sebi i svom mikrokosmosu i tzv. kvantnom vakuumu! Mozda je upravo to i razlog zasto do dana danasnjeg su religije uspjele manipulisati covjeka, to je se desavalo upravo zato sto je covjek imao se makar za neki smisao uhvatiti koji se nalazio u tradiciji! Ali danas svega toga je nestalo, i tradicije i religija jer one su razotrkivene poslednjih godina, a cak i sam Papa je nedavno izjavio da mora reformisati crkvu inace ce ona nestati! Ako dozvolimo da se ona reformise pred nasim ocima, nakon sto smo uvidjeli njenu obmanu onda zaista nikada vise necemo imati takvu priliku! Vrijeme nestabilnosti je sada prisutno, a ono je ujedno i vrijeme rusenja svega do dna, pa tako i vrijeme istinskih i najvecih promjena ka duhovnosti! Nietzsche je rekao:

- Covjek je uze razapeto od majmuna do nadcovjeka, covjek je nesto sto treba biti prevazidjeno! Ovdje pod pojmom covjek se misli na covjeka izmanipulisanog religijama i neduhovnim pravilima drustva danasnjice, a nadcovjek je covjek koji je potpun, ucjelovljen i ujedinjen sa svojom bozanskom unutrasnjom duhovnoscu!  Volim Nietzcheovu sliku danasnjeg covjeka kao hodača po žici jer ti artisti imaju unutrašnju ravnotežu, baš kao što i duhovna inteligencija pruža osjećaj unutrašnje ravnoteže. Za razliku od IQ-inteligencije koja se orijentira prema pravilima, i EQ-emotivne inteligencije vođene situacijom u kojoj se zatekne, SQ- duhovna inteligencija osvjetljava naš put onim štosu mistici oduvijek nazivali »okom srca«!Čovjek koji poznaje Boga, kaže Bahya Ibn Paquda, »vidi bez očiju, čuje bez ušiju, opaža ono što njegova osjetila ne mogu opaziti, i razumije bez razmišljanja.« »Moje Te srce vidjelo i povjeravalo Ti. Vidio sam Te okom srca«, takoje to izrazio Yehuda Halevi. Srce duhovno inteligentnog sebstva je, u konačnici, kvantni vakuum, temelj samog bivstva. To je smiren i promjenljiv temelj, a srce koje to zna smireno je i promjenljivo srca. Za srednjovjekovne židovske i kršćanske mistike »oko srca« bilo je metafora intuicije.

*****************************************

Nasa duhovnost i poimanje covjeka je posljedica stigla iz XVII stoljeca zapoceta S. Freudom, a pojam sebstva koji smo od njega naslijedili i koji i dan danas prihvacamo je ustvari jako plitak i izoliran! Duhovno inteligentno sebstvo potpunije je, ono je duboko svjesno uzajamne povezanosti svega života i njegovih manifestacija. Takvo sebstvo ima osjećaj poniznosti i zahvalnosti pred Izvorom iz kojeg je poteklo ono i sve stvari. A ima i dubok osjećaj uključenosti i odgovornosti. Ono shvaća da pojedinac ne može biti potpun ne prizna li veću cjelinu koje smo svi nerazdvojan dio. Zato je bitno drzati se pojma i termina SVE JE JEDNO I JEDNO JE SVE, i u tom smjeru se kretati! Jer svako kretanje u bilo kojem drugom smjeru je ustvari kretanje koje je se desavalo do dana danasnjeg, a kao sto je ocigledno da ono nije pravi smjer! Ako krenemo bilo kojim drugim pravcem, osim pravca jednote, i dalje cemo padati sa uzeta razapetog izmedju majmuna i nadcovjeka na kojem plesemo, a ako smo krenuli u pravcu jednote cak i ako se desi da padnemo posjedovat cemo sabranost i radost koja dolazi iz osjecaja kretanja u pravom smjeru i to ce nam ublaziti pad!

*****************************************

Na hebrejskom riječi »kompas« (matzpen), »savjest« (matzpoon) i »skrivena unutrašnja istina duše« (tsaffoon) sve potječu od istoga korijena. Imati savjest znači biti u dodiru sa skrivenom, unutrašnjom istinom duše, a ako smo ostvarili takav dodir tada posjedujemo unutrašnji kompas koji će voditi naše ponašanje. U starogrčkom i riječ »inteligencija« (euphyia) i riječ za »prirodu« (physis) dolaze od korijena phyiame. Euphya doslovno znači »onaj koji dobro raste«, a physis »ono što izranja«. Dobro rastemo, inteligentni smo, kad dopustimo da izroni nešto iznutra. Grčka riječ za istinu (alithia) doslovno znači »ne zaboraviti« - ne zaboraviti ono što smo oduvijek znali, tj. da smo potekli iz vakuuma, od Boga i da smo jos uvjek to ali smo to zaboravili. Oba ta drevna jezika govore nam da unutar nas postoji izvorište istinskog znanja - BOG! To dokazuje i cinjenica da covjek koji nema nikakvo obrazovanje moze posjedovati vrhunsko znanje koje crpi iz svoje unutrasnjosti s kojom je u kontaktu! Ovakvi ljudi bili su i poslanici i mudraci! Znanje koje dobijamo obrazovanjem ne posjeduje nikakvu duhovnu vrijednost i kao sto su dokazali velikani ovog stoljeca ono je samo gomila informacija!

U Platonovom dijalogu Meno, Sokrat dovodi jednog malog, neukog roba i nizom pitanja izvlači iz njega temeljne principe geometrije.

 »Vidite«, zaključuje Sokrat, »on je sve vrijeme znao temelje geometrije. Samo ih je bio zaboravio.« Prema Platonovoj doktrini znanja, ljudska bića rađaju se znajući sve.

Znanje je prirođeno, uključujući i znanje o tome što je dobro a što zlo, što pravo a što krivo. Malo dijete živi vrlo blizu istini, ali kako raste, zaboravlja je i upada u neznanje. U neznanje upadamo zato što nam godine donose sklonost da se zatvorimo unutar navika, pretpostavki, pravila i sustava vjerovanja. Kako to kaže R. D. Laing: »Da bi se prilagodilo ovom svijetu, dijete se odriče svog ushita.«

*****************************************

Kad odrastemo, većina nas zaboravlja svoje izvorno duboko sebstvo i duboku mudrost koju ono posjeduje. Osim u rijetkim trenucima dječje spontanosti kad smo izloženi nečemu što nas se duboko dojmilo, zaboravljamo da naše sebstvo ima središte prožeto znanjem. Zaboravljamo kako se odazvati glasu unutrašnjeg. Gubimo povjerenje u sebe i okrećemo se vanjskim pravilima da nas vode. Prihvatiti izazov znači povratiti izgubljenu dječju spontanost i ublažiti je disciplinom, iskustvom i mudrošću odrasle dobi - te neprekidnom poniznošću. Moramo uvijek biti spremni provjeriti svoju »unutrašnju istinu« u odnosu na posljedice u vanjskom svijetu. Zbog stava koji je drzan do danas prilikom pristupa covjeku kojem su doprinjeli Frojd i Njutn covjek je konstanto kao što je rekao kveker razapeti smo između onoga što želimo učiniti i onoga što mislimo da moramo učiniti. Tako počinjemo sumnjati u svoje instinkte, gubimo povjerenje u vlastitu spontanost, obuzima nas osjećaj krivnje, pa se oslanjamo na nametnutu disciplinu kako bismo zadržali samokontrolu. Frojdovski pojam spontanosti nije isti kao dubinska spontanost koja nam omogućava da koristimo duhovnu inteligenciju kao unutrašnji kompas! Danas smo mnogo blizi Istini i kvantnom vakuumu - Bogu i njegovim  »rijecima«! Sve je jedno a jedno je sve, Bog je u nama i covjek je Bog i Bog je covjek! Covjek kada je spontan onda njime upravlja Bozanstvo unutrasnjosti a to potvrdjuje cinjenica da riječi »spontanost«, »odazvati se« i »odgovornost« u engleskom imaju isti latinski korijen! Spontanost je reakcija na nešto što znam iako mi to nitko nije rekao, na nešto što znam iznutra, reakcija na moj unutrašnji kompas. Ta reakcija potječe iz SQ-a nase duhovne inteligencije is sredista kvantnog vakuuma tj. Boga.

*****************************************

Kad sam duboko spontan, prirodno sam u dodiru sa svojim unutrašnjim ja«, sa svima koji su dio tog »ja«, sa svom prirodom i njezinim procesima koji su njegov dio, sa cjelokupnom univerzalnom stvarnošću kojoj unutrašnje »ja« pripada. Kad sam duboko spontan, poznajem sam sebe i znam da sam ja svijet i na taj način preuzimam odgovornost za svijet. Preuzimam odgovornost za druge jer se odazivam na njih, znajući da su i oni dio mene. Ne trebaju mi pravila, izvjesnost, poznati kodovi da bih znao kako se odnositi prema drugima. Pravila i kodovi mogu samo sputavati moje istinsko, spontano znanje. Tu su, dakako, uključeni nesigurnost i rizik. Činit ću pogreške, ali mogu se nadati da ću učiti iz njih. Ovo sve sto je napisano u pasusu prihvaceno je prethodnih godina i u psihologiji i u nauci, dakle ovo je danasnji odnos prema covjeku koji je poznat i priznat! Upravo on je ravnosteza koja nam treba da bi presli uze razapeto izmedju majmuna i nadcovjeka kako kaze Nietzsche! Ovo su te @nove tablice@ koje je on zahtjevao da se uvedu a stare tablice razbiju (religije i drustvo koje manipuliraju covjekom pomocu lazi)! Ovo se jednim imenom naziva trecom vrstom inteligencije koja je u poslednjim godinama otkrivena da postoji u covjeku! Do skoro se vjerovalo da covjekom vlada IQ i EQ- emotivna inteligencija! Ovo sto je navedeno u ovom pasusu je ta treca SQ-duhovna inteligencija, ona je ravnoteza i ona objedinjuje IQ i EQ i sve to stavlja u siri kontext smisla i postojanja! Dakle dokazano je da covjek ne treba tragati za Bogom i sobom negdje izvan sebe i na nekom drugom svijetu poslije smrti, niti je neophodno razgovarati sa Bogom kroz vjerske institucije! Dokazana je teorija zavjere Crkve i religije, i sve vise se pojedinac, pa time i drustvo, budi i okrece se sebi i svojoj nutrini - unutrasnjosti! U nama je sve sto postoji i svi smo manifestacija Boga samo u drugom obliku i materiji, a Bog u nama stanuje i djeluje bili mi svjesni njega ili ne! Kada covjek postane svjestan cinjenice da treba da se okrene sebi i da je svo znanje i postojanje u njemu, pruza mu se mogucnost kontakta sa beskonacnim, sa znanjem, postojanjem, i sto je svjesnost veca ( pretvaranje nesvjesnog u nama u svjesno) to je osjecaj Bozanstva veci, i time pojedinac se izdize sve vise i vise iznad granica danasnjice i postaje 100 postotno izlijecen i zdrav, i kao takav on zraci i siri takav oblik postojanja i doprinosi da se sto vise ljudi krece u tom smjeru, a cinjenica da je drustvo skup pojedinaca, svako uzdizanje pojedinca je veliki doprinos uzdizanja drustva! Covjek koji vjeruje u promjenu drustva i takvu vrstu globalne revolucije zivi jos uvjek po starim tablicama-pravilima, i on ustvari stvara zabludu i vuce drustvo sve dublje i dalje od savrsenstva Bozanstva! Covjek koji se sluzi novim tablicama zna, da postoji samo revolucija pojedinca, i zna da kada sebe promjeni i priblizi svome sredistu-kvantnom vakumu, kao madjionicarskim trikom u trenutku promjenit ce se  sve oko njega! Jedna poslovica moze sve ovo da sazme u nekoliko rijeci, a ona glasi:

 - Ljepota je u ocima kojim se gleda!

*****************************************

Prije nekoliko hiljada godina Isus je rekao: »Budete li znali tko ste, postat ćete što i ja.« Sudeći po tome, on sebe nije vidio kao Boga, već prije kao nekoga tko je probudio božansku moć u sebi! Svaki covjek ima priliku da to postane! Isus je znao da ta božanska sila postoji u svima nama! Zaplesati ples koji Isus plese znaci osjetiti tu silu! Spontano zaplesati s postojanjem znači osjetiti aktivnu silu svoje duhovne inteligencije, znati ono što ona znade, a ona je sve! Tada cemo postati jedno sa svime i shvatit cemo da Jedno je sve i da je jednota sve sto postoji! Dakle biti jedno sa svijetom, svemirom, materijom, duhom, samim sobom i Bozanskom energijom! Prije na noc no su Isusa razapeli on je svojim ucenicima rekao:

Svemiru pripada plesač. Amen. Onaj koji ne pleše ne zna što se zbiva.Amen. Slijediš li ples moj, sebe sagledaj u Meni koji govorim ... Plesaču, razmisli o onome što činim, jer tvoju muku Čovječju ja ću propatiti. Jer ti ne bi mogao shvatiti patnju svoju Da ti Otac nije poslao mene kao Logos ... Nauči kako se pati i bit ćeš u stanju ne patiti. »Budete li znali tko ste, postat ćete što i ja.«

Onaj koji ne plese nije jedno sa svemirom i silom bozanskom, pa tako ni sa samim sobom i tako ne moze znati sta se zbiva i zbog cega se sve zbiva!

*****************************************

Kako postici ovu bozansku duhovnost, ovaj nivo jednote i bozanstva?  Spontanošću dolazite u dodir sa svojim unutrašnjim sebstvom, a razvijte je jačajući svoje središte. Naučite kontrolirati svoje hirove i prolazne želje disciplinama poput meditacije ili molitve, stalnim razvijanjem svojih vještina ili svoje umjetnosti, razmišljanjem i neprekidnom svješću o onome što cinite. Samodisciplina neka postane sastavni dio vas. To je vrsta ravnoteže koju su drevni Kinezi nazivali Tao, put - dubok, unutrašnji zakon življenja. Jedna od najvecih Tao prica je prica jednote iz knjige Puta i Vrline u prici o mesaru:

Cook Ting je rezao vola za gospodara Wen-huia. Na svaki dodir njegove ruke, svaki trzaj ramena, svaki pomak stopala, svaki zamah koljenom - cap! cap! nož je parao - caaak, sve se odvijalo savršenim ritmom, kao da izvodi kakav ples ili prati Ching-shou glazbu. »Ta ovo je veličanstveno!« uskliknuo je gospodar Wenhui. »Kad čovjek samo pomisli da je moguće postići ovakvu vještinu!« Cook Ting odloži nož i odgovori: »Ono što mene zanima je Put koji je više od vještine. U početku sam režući volove vidio samo vola. Nakon tri godine više nisam vidio cijelog vola. A sada - sada mu prilazim u duhu, očima ga ni ne vidim. Ja više ne gledam i ne razmišljam, to se duh kreće kamo želi...«

»Dobar kuhar mijenja nož jednom godišnje - jer on reže. Osrednji kuhar ga mijenja jednom mjesečno - zato što komada. Ja ovaj nož imam devetnaest godina a izrezao sam njime na tisuće volova, pa ipak oštrica je čvrsta i britka kao da je netom stigao s brušenja.« SVE JE JEDNO I JEDNO JE SVE

*****************************************

Disciplina koja je covjeku potrebna da bi se uzdigao je usko povezana sa sucuti! Dakle disciplinu stječemo i kroz sućut, a često i kroz patnju koja čovjeka uči sućuti. Sućut doslovno znači »ćutjeti (osjećati) nešto s nekim«. Sućut je najdublji oblik spontane reakcije, ali to često znači da valja nadići racionalne ideje i predrasude, razinu ega, propisane oblike ponašanja.

Veliki roman Dostojevskog Zločin i kazna, bavi se upravo tim temama. Siromašni mladi student, Raskoljnikov, ne priznaje konvencionalni moral. »Čovjek poput mene«, tvrdi on »je iznad zakona.« Za njega su zakoni samo vanjske, nametnute forme a on, kao inteligentan i razuman čovjek - uistinu, superiorno biće - ima pravo stvarati svoj vlastiti moral. Kao dokaz tome, odlučuje ubiti »beskorisnu staricu« i pokazati da je iznad kazne. U toj fazi on na zločin gleda posve teoretski, kao na djelo intelekta ili ega. Ali nedugo potom Raskoljnikova počinje mučiti strahovit osjećaj krivice i spopada ga teška groznica. Njegova krivica nije toliko u tome što je ubio jednu staricu, već što je zbog svoje oholosti i svojeglavosti počinio djelo kojim je uništio božansko u sebi. On shvaća da je prekršio unutrašnji moralni zakon i počinio grijeh nad vlastitom savješću. To je ono s čim ne može živjeti. Raskoljnikov nije nikada imao nikakvog osjećaja bliskosti prema nikome osim prema majci i sestri; ostali studenti zazirali su od njega zbog njegovog superiornog stava. Nakon ubojstva, on drži da mora prekinuti odnose sa svojom obitelji i tako postaje još izoliraniji. Tada sreće prostitutku Soniju, žrtvu upravo onih društvenih zločina i predrasuda protiv kojih se Raskoljnikov bori. Ponižena, slomljena i bolesna, upravo ona pokazuje Raskoljnikovu da čovjek može posjedovati unutrašnju snagu i moralnu hrabrost usprkos svim nedaćama. Njezina je snaga u vjeri i ljubavi, ali snaga koju ona daje Raskoljnikovu dolazi kroz sućut koju on osjeća za nju. Kasnije, nakon što biva osuđen i odlazi odslužiti kaznu, on taj odnos prenosi na ostale zatvorenike koje bi prije smatrao »besprizornom gomilom«. Upravo kroz sućut Raskoljnikov se vraća ljudskom rodu i sada može prihvatiti vlastitu patnju. Vraća svoj dug društvu zbog kršenja njegovih zakona, ali što je mnogo važnije, ljubav prema Soniji i ostalim zatvorenicima daje mu novo pravo na život kroz unutrašnju preobrazbu. Upravo kroz tu preobrazbu on se uči poniznosti.

Raskoljnikov je mogao izvršiti takav zločin zato što se nije obazirao na svoj unutrašnji kompas. Njegova je duhovna inteligencija bila sputana intelektualnom ohološću koja ga je učinila slijepim za činjenicu da je samo čovjek. I tako ga je tobožnja moralna superiornost odvela u zločin. Kad napokon počinje osjećati sućut dolazi u dodir sa svojim središtem, tako da može čuti što mu ima reći vlastita savjest, te iskoristiti svoju duhovnu inteligenciju kako bi iznova izgradio život i vratio se svijetu, i tako poceo svoje priblizavanje ka covjeku kao bozanskom bicu!

*****************************************

Beskorisno je trazti zivot na samo jedan put, osobito ako na

tome putu nema srca. Prije nego sto kreneš nekim putem,

upitaj se Ima li na tome putu srca? Ako je odgovor negativan,

ti ces to znati, i tada moras izabrati drugi put. Nema

radosti na putu bez srca. Morat ces se namuciti da uopste

ostanes na njemu. S druge pak strane, put na kojem ima

srca lak je, neces se morati truditi da ga zavolišs.

Covjek koji slijedi samo jedan put a da se ne raspita kako bi bilo da do istog cilja ide drugim putem nije vjernik nego fanatik, a sve to skupa naziva se Fanatizam! To je mnogo vise opsjednutost i zaludjenost nego sto je vjera! Covjek treba piti sa vise izvora vodu prije nego sto odluci koju ce piti, ili da napravi vlastiti omjer mjesavine svih voda kako bi stvorio optimalnu za njega! Moramo shvatiti da je potrebno mnoštvo puteva - ne postoji samo jedan put duhovne inteligencije, niti se ijedan može proglasiti najboljim Svi su jednako vrijedni i neophodni. Sve religije imaju istu svrhu, i one su razlicite samo u tome sto ustvari poticu sa drugih podrucja pa tako i kultura, a sve ih je pisao isti lik, bozanski lik u covjeku, lik koji je uravnotezen, lik jednote i sredine, lik koji je posrednik bozanske energije! Zato ne treba proklinjati i osudjivati tudju, a postovati samo vlastitu, nego potrebno je razumno pristupiti tudjoj i tako uvidjeti da je sustina ista! Tada cemo moci uzeti ono sto nam nedostaje i shvatiti kroz to iskustvo da sve je jedno a jedno je sve! To iskustvo od presudnog je znacaja za svakog pojedinca na svom putu duhovnosti i vjere! Ako se pitate zasto je vjera toliko bitna za covjeka odgovor je i vise nego jednostavan! Dao ga je lijepo objasniti Dr. Joseph Murphy recenicom da je covjek mehanizam koji funkcionise pomocu molitve, zelje i vjere, i svaki covjek je ono sto vjeruje da jeste, zato treba biti oprezan sa svojim zeljama! On kaze da tuga koja je prisutna kada nam se neka zelja nece da ostvari nista u odnosu na to kolika tuga moze nastati kada bi se ona ostvarila! Jer ljudi nisu ciste duse, zaprljano je drustvo pa tako i pojedinac u njemu, i njihove zelje cesto su takodje prljave, jer ne uvidja takva osoba sve strane svoje zelje koje bi ostvarenje odredjene zelje donijelo! Ali, ako je covjek cist i duhovan, te je njegova bozanska energija u kontaktu sa njim, onda njegova zelja je cista i jaka, i energija koja je potice je mnogo jaca pa tako je i njeno ostvarenje vrlo moguce! To je gorivo za mehanizam zvani covjek kako kaze Dr. Joseph Murphy! Kada nesto dovoljno cisto i jako zelimo onda ce se cijeli univerzum ujediniti i pomoci da se to i ostvari!

*****************************************

Covjek koji je krenuo putem duhovnosti nazalost moze zavrsiti i potpuno suprotno i tragicno - na dnu i u tami! To ce se desiti ako je covjek ka duhovnosti krenuo iz cistog narcizma na duhovno tup nacin! Takva ce ga motivacija odvesti do potpunog izvlacenja iz skupine i iz odnosa, prema gubljenju kreativnog odnosa sa okolinom i potpunom zatvaranju u sebe! Psiholozi u ponašanje koje se obično povezuje s narcizmom uključuju pretjerano pušenje i piće, ostajanje u krevetu dokasna, pretjerivanje u hrani i seksu, općenitu potrebu za popuštanjem samom sebi, pri čemu se zanemaruju drugi i njihove potrebe. Tvrdi se da su korijeni narcizma nalaze u dubokoj traumi - boli i/ili zanemarivanju u najranijoj dobi, ili nekom duboko traumatskom doživljaju prilikom kasnijih odnosa. Osoba koja je zapala u narcisoidnost ne može napredovati ako uz pomoć psihologa ili psihoterapeuta ne dospe do traume koja je do toga dovela! Ako osoba trazi duhovnost iz tamnih pobuda narcizma propast ce jos dublje u tamu i bol! Drugi izraz duhovne tuposti na putu pronalaska sebe i Boga u nama jest slijediti pravila grupe ili njezine kodekse iz pukog straha, navike, dosade ili naprosto zato da se ide za gomilom, iz vlastitih interesa ili osjećaja krivnje.

      Prvi korak prema većoj duhovnoj inteligenciji jest želja da razumijemo sami sebe i da vodimo kreativniji život. Sljedeći korak je izvući na površinu motive koji nas vode i »raščistiti« ih. U tome slučaju čovjek katkad mora proći kroz razdoblje  osjećaja dubokog nezadovoljstva koji sami pobudjujemo pri ulasku u nase mracne strane! Da bismo na duhovno inteligentan način koračali putem dužnosti moramo zaista željeti pripadati grupi, učiniti unutrašnji pomak prema istinskoj predanosti, svjesno odabrati pripadanje i znati zašto to činimo. U takvom slučaju, čovjek živi pripadnost svojoj zajednici na najdubljoj mogućoj razini! Takve duboke odluke u našoj današnjoj kulturi jedva da je uopće postoje! Covjek mora osvjescivati svoje i kolektivno nesvjesno sve dok ne postane potpuno svjestan svakog pomaka kao i najdubljih razloga istog! Jedino na taj nacin covjek se moze pribliziti sebi i svemu u njemu, a cinjenica da u covjeku postoji kvantni vakuum, Bog, bezgranicna svjetlost iz koje je sve nastalo on ce se u istu ruku pribliziti i sjediniti sa tim stvoriteljem!

*****************************************

Covjek na svom putu duhovnosti mora prepoznati sve sto ga vodi kroz zivot, sve simbole i toteme! Svaki pojedinac, a i najmanja zajednica, ima vlastite simbole i toteme koji ih vode da li svjesno ili nesvjesno! Na primjer, Nacistička Njemačka napajala se vikinškim mitovima o arijevskoj superiornosti i nordijskim vrijednostima snage i junaštva u borbi za izgradnju novog Reicha. Čak i ulične bande i nogometni navijači imaju svoje mitove i toteme, svoje kodove časti, način oblačenja, zastave i simbole. Covjek sve ovo mora prvo razotkriti i dobro shvatiti, a tek onda ima mogucnost da bira kojim putem ce da krene! Danas ljudi za sebe imaju obicaj reci da su slobodni dok je ustvari njihov svaki korak tacno predvidjen ovakvim stvarima!  Prepoznati te simbole, svjesno im prisegnuti na odanost i služenje, vodi čovjeka putem dužnosti koji prelazi granice pukog ega ili konforizma. Tj. kada ih covjek prepozna on zalazi u sebe i pocinje da se krece ispod granice ega i sve vise ulazi u nesvjesno i tako siri svoju svjesnost! Tada covjek zalazi u arhetipove i u asocijativni dio svoga uma, u kojem se nalaze simboli koji su ga do tada nesvjesno putem asocijacija vodili slijepog kroz zivot! Tada on sudjeluje u nečem većem od vlastitog ega i priseže na vjernost nečemu što je vece od racionalnog! Prilikom toga on poznaje simbole i toteme, i tada moze da ih prihvati ili odbaci i usvoji nove! Dakle moze da uskrsne i ponovo se rodi, tada on razumije svoje simbole i osjeca istinsku pripadnost njima tj. on ih voli! Ti simboli koje je osoba usvojila moraju biti iz sredista sebstva i postojanja tj. kvantnog vakuuma, jer jedino tada ce se desiti sjedinjenje covjeka sa bozanskom energijom i tako dozivjeti iskustvo jednote - SVE JE JEDNO JEDNO JE SVE!

*****************************************

U jednom meksičkom ribarskom gradiću neki je američki biznismen stajao na molu upravo kad je pristao čamac. U čamcu je bio samo jedan ribar i nekoliko velikih tuna. Amerikanac poče hvaliti Meksikančev ulov i upita ga koliko mu je vremena trebalo da to uhvati. »Ah, vrlo malo«, odgovori Meksikanac. Amerikanac ga na to poče ispitivati zašto onda nije ostao duže da nalovi još ribe. Meksikanac reče da je to dovoljno za njegovu obitelj. Amerikanac je i dalje zapitkivao: »A što radite kad ne lovite?« Nato će Meksikanac: »Spavam dokasna, malo odem u ribolov, igram se s djecom, otpočinem sa svojom ženom, Marijom, svaku večer odem u selo na čašicu vina pa zasviram gitaru s amigosima. Cijeli dan imam nešto raditi, Senor.« Amerikanac posprdno odgovori: »Ja sam magistrirao biznis menadžment na Harvardu i mogu vam dati dobar savjet. Zašto ne biste više vremena provodili u ribolovu pa kupili veći čamac? S većim čamcem zaradili biste za nekoliko čamaca. Na kraju biste mogli imati cijelu flotu ribarskih brodica. Umjesto da ribu prodajete preprodavaču mogli biste je prodavati direktno prerađivaču, a s vremenom otvoriti i vlastitu pogon za konzerviranje. Imali biste pod kontrolom sve, proizvod, preradu i distribuciju. Tad bi vam bilo najbolje da se preselite u Mixico City, pa u Los Angeles i na kraju u New York odakle biste mogli voditi biznis koji bi se sigurno širio.« »A kako dugo bi sve to trajalo, Senor?« nato će meksički ribar. Amerikanac odgovori: »Petnaestak, dvadesetak godina.« »I što onda, Senor?« Amerikanac se nasmije i reče da sad dolazi ono najbolje. »Kad dođe pravi trenutak prodali biste dionice svoje kompanije i obogatili se. Zaradili biste milijune.« »Milijune, Senor? I što onda? Amerikanac je nastavio: »A onda biste se mogli povući. Preselili biste se u neko priobalno ribarsko mjestašce, spavali dokle vam drago, malo ribarili, igrali se s unucima, odmarali se sa ženom, navečer bi otišli na čašicu vina i zasvirali gitaru s amigosima.« Nije teško vidjeti da je američki biznismen iz ove priče duhovno nerazvijen dok je meksički ribar duhovno inteligentan. Zašto?Ribar ima urođen osjećaj za ono što njegovom životu daje smisao, što ga duboko motivira. Razvio je stil života koji odgovara njegovim potrebama i potrebama njegove obitelji, ostavlja si vremena za ono do čega mu je stalo, smiren je, centriran. Američki je biznismen, s druge strane, potomak svoje duhovno zakržljale kulture. Njega nešto tjera, on mora postići nešto samo zato da bi postigao, nema dodira s onim stvarima u životu koje duboko motiviraju ribara, prihvatio je besmislene ciljeve samo zato što ih je naučio na Harvardu. Vrlo je vjerojatno da će ribar dugo poživjeti i smireno umrijeti, a biznismenu se može lako dogoditi da u pedeset petoj doživi srčani udar i umre s osjećajem da nije ostvario svoje ciljeve.

Naši motivi - neki ljudi ih nazivaju životnim namjerama ili svrhom zivota - vrsta su duboke psihičke energije. Oni mogućnosti iz središta sebstva pokreću prema površini ili ego razini. Mi u svijetu i na svijet djelujemo putem svojih motiva. Neki od njih su svjesni. Znam da se želim brinuti o svojoj djeci, znam da želim pisati knjige, znam da želim zaraditi dovoljno novaca da živim životom koji mi odgovara, i tako dalje. Drugi su na nesvjesnoj razini, zapretani unutar osobnog nesvjesnog ili unutar kolektivnog nesvjesnog naše vrste. Ali još dublji od toga su primarni motivi središta sebstva - motiv pronalaženja smisla, motiv postizanja cjelovitosti ili integriteta, motivacija da se tijekom života razvijam i mijenjam.

Kad je kultura duhovno zaostala motivi poprimaju iskrivljene oblike. Društveni i ekonomski pritisci kojima smo izloženi potiču nas da brkamo želju s potrebom. Tako želimo više nego što nam je potrebno, naša želja je neprestana i nezasitna. Mjerila uspjeha u našoj kulturi čine da želimo sve više i više, više novca, više moći, više »ribe«. Gojaznost, tako česta kod nas na zapadu, jedno je od najčešćih duhovnih oboljenja izazvanih poremećajem motivacije. Jedemo da bismo ispunili prazninu koja se ne da odagnati.

*****************************************

Osobnu motivaciju možemo sagledati na duhovno inteligentniji način ako zavirimo u realnu pozadinu površinskih želja. Slijedeći uzorak programirane reakcije kakvu potiče naša kultura, obično odmah nakon što se pojavi želja krećemo u kupovinu ili u akciju. Nismo naučili zastati i razmisliti, upitati se: »Koja dublja potreba leži u pozadini ove želje? Hoću li je zaista utažiti udovoljim li želji?« Duhovna inteligencija nas poziva da dublje razmislimo o onome što mislimo da želimo, da želju stavimo u smisleniji, širi kontekst svojih najdubljih motivacija i svrhe života.

Začarani krug lažnih motivacija kakve potiče naša duhovno zaostala kultura ne obuhvaća samo materijalno. One se nerijetko upliću i u naš izbor karijere, u naše odnose i način na koji provodimo slobodno vrijeme. Kad osjećaju unutrašnju prazninu mnogi odlaze u disko ili popiju nešto. Kad nisu zadovoljni sobom pokušavaju zavesti seksualno privlačnu osobu. Ali takva reakcija teško će zadovoljiti duboku potrebu za smislom, osobnim integritetom i razvojem. Da bih zadovoljila svoju stvarnu motivaciju i potrebe moram upoznati sebe na dubokoj razini.

*****************************************